Zaim Imamović
Redovna rubrika “Iz Kulturne Baštine BiH” posvećena je Zaimu Imamoviću - velikanu bosanske sevdalinke.
2. februara 1994. godine u Sarajevu je umro Zaim Imamovic - velikan bosanske sevdalinke.
Ime Zaima Imamovica, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdalinke i pjesama drugih naroda.
Vecinu svoga života proveo je u tumacenju i interpretiranju sevdalinke.
Po rodjenju 1920. godine, nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi iz Mrkonjic Grada da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj “Bojna”. Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom.
U Sarajevu je ucio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio.
Njegova prava karijera pocinje 10. aprila 1945. godine.
Tada pristupa Radio stanici Sarajevo.
Svojim glasom i osjecajem opija slušaoce.
Upravo tih dana Radio Sarajevo pocinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevace.
6. aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagradjuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva “za njegove stare, izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao.
Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat ce Bosna kao što je bila
k’o biser sjajna, ponosna i mila.
Ovdje ide pjesma Zaima Imamovica:
“Bosno moja, divna, mila”
Zaim Imamovic je umro u Sarajevu 2. februara 1994. godine.
Ostaje nam sjecanje na evergrina u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine.
Ovakav covjek se rijetko radja, bio je uzor velikim pjevacima i mnogi su ga stavljali na prvo mjesto kao svoga idola.
Mnoga od poznatih imena ucili su od Zaima i vecina od njih je kazala da je Zaim nezamjenjivi izvodjac sevdalinke.
Sevdalinke koja ima svoju dušu i koja je u narodu nastala, živjela, mijenjala se, bila je do današnjih dana i ostala izraz svega onoga što je naš narod na ovim prostorima kroz vijekove živio i osjecao.
Sve je kroz pjesmu kazano.
Sevdalinka je sacuvana, prenošenjem s koljena na koljeno, usmenim putem od grla do uha, od uha do grla.
Njeni mnogi autori melodija i teksta su nepoznati, zato je i postala izvornom baštinom naroda koji je cuva i njeguje.
Dakle, narod je njen kolektivni autor.
Zaim je izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmaticko ukrašavanje melodija koje je interpretirao.
Safet Isovic - veteran narodnih pjesama cesto je i ponosno isticao da se smatra Zaimovim ucenikom.
“Zaim Imamovic je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovacke gradske pjesme - sevdalinke.
Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevaca u zemlji, i nije nebitno najbolji,
skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovica nikada nije pratio veliki publicitet u štampi.
Imao zahvalnu je boju glasa, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema.
Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdalinku na svoj nacin, posebnim ukrasom.
Koristeci svoju tehniku, bio je karakteristican, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama.
Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran nacin.
On nikad nije pretjerivao, imao je odredjenu mjeru za pjesmu.”
Znao je i snimio je Zaim mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge Radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu.
Obišao je zemlju i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata.
Ucesnik je karavana pod nazivom “Sevdah putuje Evropom”.
Svuda je docekivan i ispracen ovacijama.
Reprezentovao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji nacin.
Ucesnik je mnogih festivala, narocito festivala “Ilidža” na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike.
Na festivalu “Ilidža 1969. godine” uz poznate muzicke strucnjake postaje i sam clan žirija.
Na vrhuncu karijere snimio je puno lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva.
Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bašagic darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju
“Evo ovu rumen ružu”.
Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatran je draguljem naše baštine.
Zahvaljujemo se sponzoru rubrike “Iz Kulturne Baštine BiH” gospođi Bahri Turulji.
| « Aleksa Šantić – Februar 16. 2008 | Josip Pejaković – Mart 01. 2008 » |
