Široki Brijeg
Široki Brijeg je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovne i središte Zapadnohercegovačkog kantona. Smješten na rijeci Lištici, oko 20 km zapadno od Mostara.
Ostaci gomila i gradina iz ilirskog vremena potvrđuju da je područje Širokog Brijega u predhistorijskom vremenu bilo gusto naseljeno. I u antičko doba, kad je ovaj kraj bio pod rimskom vlašću, bujao je život. Iz tog vremena istraženi su kasnoantički ostaci rimske utvrde (refugija) u selu Biogracima i bazilika u Mokrom, a i drugdje se nalaze tragovi utvrda i puteva. Današnja Matijevića gradina krije ostatke veće utvrde-grada, vjerovatno Mokriskika, što ga sredinom X vijeka spominje Konstantin Porfirogenet. Bazilika u Mokrom rušena je i podizana, te je i u srednjem vijeku služila svojoj svrsi. U njezinoj je blizini nekropola sa stećcima, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od XII do XV vijeka bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima pisan bosančicom, poznat pod imenom Kočerinska ploča. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo 1404. godine. Natpis na stećku glasi:
“A se leži Viganj Milošević.
Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralja Ostoju.
I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i z Bosnom.
I na Ugre poje Ostoja.
To vrime mene, Vignja, dojde končina.
I legoh na svome plemenitom pod Kočerinom.
I molju vas ne nastupajte na me.
Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako sam ja.”
Široki Brijeg
U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lištice, sačuvani su ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Dolaskom pod Osmanlije sredinom druge polovine XV vijeka narod se ovog kraja razbježao i prorijedio. Osmanski popisi u Hercegovini pokazuju da se narod zadržao samo u brdskim selima. Kao jedine vođe s preostalim narodom pokazali su se franjevci.
Novija historija širokobriješkog kraja usko je vezana uz gradnju samostana na Širokom Brijegu 1846. i uz njegovo djelovanje, čime je otpočelo duhovno, civilizacijsko i kulturno djelovanje katoličke crkve. Gradić je počeo nastajati početkom XX. vijeka oko vodenice Ćemer, pa se u početku istim imenom zvalo i samo mjesto. Nakon putnog povezivanja s Mostarom god. 1900. neki bivši fratarski učenici i poduzetni ljudi iz obližnjih sela podigli su dućane i gostionoce, i tako je nastao gradić, koji se po rijeci Lištici prozvao Lišticom. Ipak, otkako je postao administrativnim središtem pa sve do 1952, službeni naziv općine i kotara bio je Široki Brijeg. I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korjene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim klasične gimnazije, samostan je u XIX i XX vijeku osnovao i vodio: pučku školu, apoteku, dućane, vodenicu, stolarsku radionicu, sagradio je: kameni most na Ugrovači (1868.), gimnazijsku zgradu (1924.-31.), đački dom (1929.-32.), hidroelektranu (1934.), osnovao je muzej s arheološkom, numizmatičkom, etnografskom, geološko-biološkom i drugim zbirkama. Također su ustanovljeni duhački i tamburaški orkestri, više samostalnih biblioteka, pokrenuti su tečajevi za opismenjavanje, posredovala su se osnovna znanja o povrtlarstvu i voćarstvu. Samostan je uz to osnovao i prvu banku, a državne je vlasti podsticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje, te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavni nosioc. Kao vanjski znak i kruna svih tih silnih nastojanja i uspjeha može se uzeti kamena romanička bazilika s dva zvonika, kojoj su temelji postavljeni 1905., a pokrivena je 1911.
Austro-ugarske vlasti nisu bile naklone franjevcima u Bosni i Hercegovini, a Kraljevina Jugoslavija još manje. Ipak su oni i na Širokom Brijegu i drugdje uspješno ostvarivali sredinom XIX vijeka zacrtane programe.
Partizani su 7. februara 1945. zauzeli Široki Brijeg. Pri tom su ubili 30 franjevaca, te više desetina nenaoružanih stanovnika, a sljedećih mjeseci i godina na stotine nedužnih ljudi, čime je navodno ubijen svaki deseti stanovnik Širokog Brijega. Partizani su uništili kulturno blago samostana, zajedno sa inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige, a franjevci protjerani s namjerom da se Široki Brijeg uništi kao duhovno i kulturno središte hercegovačkih Hrvata.
Mjesto se ipak postupno oporavljalo, mada je za cijelog vremena Jugoslavije živjelo tihim i uspavanim životom male kraške provincije. Ipak posebni događaji bila su tzv. marijanska hodočašća 1971., kao i veoma posjećena hodočašća katoličke mladeži iz cijeloga svijeta, koja su se u Širokom Brijegu ponavljala svake godine. 1980-ih godina samostan je s oko 3600 vjeroučenika u 146 školskih odjela ponovo mogao govoriti o nekim zlatnim vremenima.
1970-ih godina samostan je počeo sistematski djelovati i izvan strogo religioznih i karitativnih okvira. S početka usputno s duhovnim programima i bez najave, potom s najavama i osvrtima u medijima, priređivao je likovne izložbe, organizirao dramsku grupu koja je uspješno djelovala, potom je (1979.) uređena Samostanska riznica i Biblia pauperum gdje je prošlost kraja i samostana data u slikama i s kartografskim prikazima. Franjevačka galerija otvorena je 1990. godine. Ona posjeduje preko 1500 umjetnina, počevši od slika starih majstora (XVII-XIX st.), preko klasika do slika i skulptura savremena likovnog izraza. Uspješno je djelovala i u vrijeme proteklog rata i bila je pokretačem i nosiocem priprema u osnivanju Likovne akademije Univerziteta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu. Najveći vjernički skup je 15. augusta, jer su crkva i samostan, kao i Hercegovačka franjevačka provincija, posvećeni Marijinu uznesenju na nebo. U proteklom ratu crkva i samostanske zgrade ostale su neoštećene, iako je grad raketiran i bombardiran u više navrata.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Široki Brijeg imala je 27.160 stanovnika, raspoređenih u 35 naselja. Prema istom popisu, sam grad Široki Brijeg imao je 5.039 stanovnika, od čega:
Hrvata - 99% i
Ostalih - 1%
Pozivni telefonski broj Širokog Brijega je 39 uz 387 za BiH
Poštanski broj Širokog Brijega je 88.220
Široki Brijeg — Drugi dio
Naselje Široki Brijeg podignuto je u 19. stoljeću, kad se Srebrna franjevačka provincija cijepa na dva dijela, što zbog volje Ali-paše Rizvanbegovića, što zbog duhovnih potreba vjernika. Crkva podignuta na istoimenom uzvišenju, čija je gradnja počela 1846. godine, postat će uskoro središtem duhovnog i kulturnog života Hrvata u zapadnoj Hercegovini. Sveta stolica je dekretom odobrila osnutak samostana 1844. Godine, a mjesto za samostan dobiveno je kao poklon od Salih-bega Bakamovića 1845. godine. Početkom dvadesetog stoljeća tu se podiže i čuvena franjevačka klasična gimnazija s konviktom, čiji učenici bijahu i Antun Branko Šimić, Lucijan Kordić, Dominik Mandić. Niže samostana diže se naselje na rijekama Lištici i Ugrovači, čije vode čine pravu oazu u hercegovačkom kršu.
Široki Brijeg za vrijeme stare Jugoslavije bijaše jak centar hrvatstva, takoreći kovačnica nacionalne svijesti. Agonijom karađorđevićevske države ovdje, pod pokroviteljstvom crkve, jača radićevski populizam, a izbijanjem Drugog svjetskog rata, jednim dijelom i ustašluk. Pobjedom partizanske vojske, koja je širokobriješki samostan tretirala kao snažno ideološko uporište, komunističke vlasti kažnjavaju cijelo naselje, masakriraju franjevce, a mjestu brišu čak i ime. Grad se u socijalističkoj Jugoslaviji zvao Lištica, a puk je, sve do Mostarskog savjetovanja 1966. godine, bio surovo kažnjavan, hapšen i maltretiran od rankovićevske policije, tako da su mnogi mladići završavali u zatvoru ili, još češće, u emigraciji.
Dolaskom ekipe Branka Mikulića na čelo bosanskohercegovačke socijalističke države mjesto se uvodi u modernu političku i privrednu mapu Jugoslavije, a u gradu niču prve moderne tvornice, škole i hoteli. Franjevački samostan ponovno postaje snažno kulturno središte, s muzejom i čuvenom likovnom galerijom. Početkom agresije na Bosnu Širokobriježani zaustavljaju kolonu tenkova jugoslavenske vojske u pohodu na Kupres. Mjesto je danas snažan industrijski i trgovački centar.
Široki Brijeg ima submediteransko-planinsku klimu. Zime su ovdje svježe i nerijetko hladne, a ljeta topla. U Širokom Brijegu se danas nalaze Prva i Druga osnovna škola, gimnazija fra Dominika Mandića, zanatska, elektrotehnička i ekonomska škola te likovna akademija. Široki Brijeg poznat je po mnogim talentima Glazbene škole, koja i danas broji i do 100 učenika srednje i osnovne škole. Široki Brijeg je jak sportski grad s obzirom na njegovu veličinu. Ima jednu od najljepših košarkaških dvorana u BiH, a ima i nogometni stadion ‘Pecara’ i teniski centar ‘Đulić’.
Spomenimo na kraju i poznate osobe Širokog Brijega:
Patricia Penavić, tajnica bivšega predsjednika SAD Billa Clintona
Marijana Mikulić, glumica
Petar Leventić, glumac
Vinko Kraljević, glumac
Stanko Barać, košarkaš
Stanko Bubalo, nogometaš
Mario Bazina, nogometaš
Ivan Mikulić, pjevač
Srodni unosi:
| « Doboj - Januar 17. 2009 | Posušje - Februar 07. 2009 » |
