Široki Brijeg
Široki Brijeg je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovne i središte Zapadnohercegovačkog kantona. Smješten na rijeci Lištici, oko 20 km zapadno od Mostara.
Ostaci gomila i gradina iz ilirskog vremena potvrđuju da je područje Širokog Brijega u predhistorijskom vremenu bilo gusto naseljeno. I u antičko doba, kad je ovaj kraj bio pod rimskom vlašću, bujao je život. Iz tog vremena istraženi su kasnoantički ostaci rimske utvrde (refugija) u selu Biogracima i bazilika u Mokrom, a i drugdje se nalaze tragovi utvrda i puteva. Današnja Matijevića gradina krije ostatke veće utvrde-grada, vjerovatno Mokriskika, što ga sredinom X vijeka spominje Konstantin Porfirogenet. Bazilika u Mokrom rušena je i podizana, te je i u srednjem vijeku služila svojoj svrsi. U njezinoj je blizini nekropola sa stećcima, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od XII do XV vijeka bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima pisan bosančicom, poznat pod imenom Kočerinska ploča. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo 1404. godine. Natpis na stećku glasi:
“A se leži Viganj Milošević.
Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralja Ostoju.
I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i z Bosnom.
I na Ugre poje Ostoja.
To vrime mene, Vignja, dojde končina.
I legoh na svome plemenitom pod Kočerinom.
I molju vas ne nastupajte na me.
Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako sam ja.”
Široki Brijeg
U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lištice, sačuvani su ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Dolaskom pod Osmanlije sredinom druge polovine XV vijeka narod se ovog kraja razbježao i prorijedio. Osmanski popisi u Hercegovini pokazuju da se narod zadržao samo u brdskim selima. Kao jedine vođe s preostalim narodom pokazali su se franjevci.
Novija historija širokobriješkog kraja usko je vezana uz gradnju samostana na Širokom Brijegu 1846. i uz njegovo djelovanje, čime je otpočelo duhovno, civilizacijsko i kulturno djelovanje katoličke crkve. Gradić je počeo nastajati početkom XX. vijeka oko vodenice Ćemer, pa se u početku istim imenom zvalo i samo mjesto. Nakon putnog povezivanja s Mostarom god. 1900. neki bivši fratarski učenici i poduzetni ljudi iz obližnjih sela podigli su dućane i gostionoce, i tako je nastao gradić, koji se po rijeci Lištici prozvao Lišticom. Ipak, otkako je postao administrativnim središtem pa sve do 1952, službeni naziv općine i kotara bio je Široki Brijeg. I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korjene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim klasične gimnazije, samostan je u XIX i XX vijeku osnovao i vodio: pučku školu, apoteku, dućane, vodenicu, stolarsku radionicu, sagradio je: kameni most na Ugrovači (1868.), gimnazijsku zgradu (1924.-31.), đački dom (1929.-32.), hidroelektranu (1934.), osnovao je muzej s arheološkom, numizmatičkom, etnografskom, geološko-biološkom i drugim zbirkama. Također su ustanovljeni duhački i tamburaški orkestri, više samostalnih biblioteka, pokrenuti su tečajevi za opismenjavanje, posredovala su se osnovna znanja o povrtlarstvu i voćarstvu. Samostan je uz to osnovao i prvu banku, a državne je vlasti podsticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje, te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavni nosioc. Kao vanjski znak i kruna svih tih silnih nastojanja i uspjeha može se uzeti kamena romanička bazilika s dva zvonika, kojoj su temelji postavljeni 1905., a pokrivena je 1911.
Austro-ugarske vlasti nisu bile naklone franjevcima u Bosni i Hercegovini, a Kraljevina Jugoslavija još manje. Ipak su oni i na Širokom Brijegu i drugdje uspješno ostvarivali sredinom XIX vijeka zacrtane programe.
Partizani su 7. februara 1945. zauzeli Široki Brijeg. Pri tom su ubili 30 franjevaca, te više desetina nenaoružanih stanovnika, a sljedećih mjeseci i godina na stotine nedužnih ljudi, čime je navodno ubijen svaki deseti stanovnik Širokog Brijega. Partizani su uništili kulturno blago samostana, zajedno sa inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige, a franjevci protjerani s namjerom da se Široki Brijeg uništi kao duhovno i kulturno središte hercegovačkih Hrvata.
Mjesto se ipak postupno oporavljalo, mada je za cijelog vremena Jugoslavije živjelo tihim i uspavanim životom male kraške provincije. Ipak posebni događaji bila su tzv. marijanska hodočašća 1971., kao i veoma posjećena hodočašća katoličke mladeži iz cijeloga svijeta, koja su se u Širokom Brijegu ponavljala svake godine. 1980-ih godina samostan je s oko 3600 vjeroučenika u 146 školskih odjela ponovo mogao govoriti o nekim zlatnim vremenima.
1970-ih godina samostan je počeo sistematski djelovati i izvan strogo religioznih i karitativnih okvira. S početka usputno s duhovnim programima i bez najave, potom s najavama i osvrtima u medijima, priređivao je likovne izložbe, organizirao dramsku grupu koja je uspješno djelovala, potom je (1979.) uređena Samostanska riznica i Biblia pauperum gdje je prošlost kraja i samostana data u slikama i s kartografskim prikazima. Franjevačka galerija otvorena je 1990. godine. Ona posjeduje preko 1500 umjetnina, počevši od slika starih majstora (XVII-XIX st.), preko klasika do slika i skulptura savremena likovnog izraza. Uspješno je djelovala i u vrijeme proteklog rata i bila je pokretačem i nosiocem priprema u osnivanju Likovne akademije Univerziteta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu. Najveći vjernički skup je 15. augusta, jer su crkva i samostan, kao i Hercegovačka franjevačka provincija, posvećeni Marijinu uznesenju na nebo. U proteklom ratu crkva i samostanske zgrade ostale su neoštećene, iako je grad raketiran i bombardiran u više navrata.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Široki Brijeg imala je 27.160 stanovnika, raspoređenih u 35 naselja. Prema istom popisu, sam grad Široki Brijeg imao je 5.039 stanovnika, od čega:
Hrvata - 99% i
Ostalih - 1%
Pozivni telefonski broj Širokog Brijega je 39 uz 387 za BiH
Poštanski broj Širokog Brijega je 88.220
Široki Brijeg — Drugi dio
Naselje Široki Brijeg podignuto je u 19. stoljeću, kad se Srebrna franjevačka provincija cijepa na dva dijela, što zbog volje Ali-paše Rizvanbegovića, što zbog duhovnih potreba vjernika. Crkva podignuta na istoimenom uzvišenju, čija je gradnja počela 1846. godine, postat će uskoro središtem duhovnog i kulturnog života Hrvata u zapadnoj Hercegovini. Sveta stolica je dekretom odobrila osnutak samostana 1844. Godine, a mjesto za samostan dobiveno je kao poklon od Salih-bega Bakamovića 1845. godine. Početkom dvadesetog stoljeća tu se podiže i čuvena franjevačka klasična gimnazija s konviktom, čiji učenici bijahu i Antun Branko Šimić, Lucijan Kordić, Dominik Mandić. Niže samostana diže se naselje na rijekama Lištici i Ugrovači, čije vode čine pravu oazu u hercegovačkom kršu.
Široki Brijeg za vrijeme stare Jugoslavije bijaše jak centar hrvatstva, takoreći kovačnica nacionalne svijesti. Agonijom karađorđevićevske države ovdje, pod pokroviteljstvom crkve, jača radićevski populizam, a izbijanjem Drugog svjetskog rata, jednim dijelom i ustašluk. Pobjedom partizanske vojske, koja je širokobriješki samostan tretirala kao snažno ideološko uporište, komunističke vlasti kažnjavaju cijelo naselje, masakriraju franjevce, a mjestu brišu čak i ime. Grad se u socijalističkoj Jugoslaviji zvao Lištica, a puk je, sve do Mostarskog savjetovanja 1966. godine, bio surovo kažnjavan, hapšen i maltretiran od rankovićevske policije, tako da su mnogi mladići završavali u zatvoru ili, još češće, u emigraciji.
Dolaskom ekipe Branka Mikulića na čelo bosanskohercegovačke socijalističke države mjesto se uvodi u modernu političku i privrednu mapu Jugoslavije, a u gradu niču prve moderne tvornice, škole i hoteli. Franjevački samostan ponovno postaje snažno kulturno središte, s muzejom i čuvenom likovnom galerijom. Početkom agresije na Bosnu Širokobriježani zaustavljaju kolonu tenkova jugoslavenske vojske u pohodu na Kupres. Mjesto je danas snažan industrijski i trgovački centar.
Široki Brijeg ima submediteransko-planinsku klimu. Zime su ovdje svježe i nerijetko hladne, a ljeta topla. U Širokom Brijegu se danas nalaze Prva i Druga osnovna škola, gimnazija fra Dominika Mandića, zanatska, elektrotehnička i ekonomska škola te likovna akademija. Široki Brijeg poznat je po mnogim talentima Glazbene škole, koja i danas broji i do 100 učenika srednje i osnovne škole. Široki Brijeg je jak sportski grad s obzirom na njegovu veličinu. Ima jednu od najljepših košarkaških dvorana u BiH, a ima i nogometni stadion ‘Pecara’ i teniski centar ‘Đulić’.
Spomenimo na kraju i poznate osobe Širokog Brijega:
Patricia Penavić, tajnica bivšega predsjednika SAD Billa Clintona
Marijana Mikulić, glumica
Petar Leventić, glumac
Vinko Kraljević, glumac
Stanko Barać, košarkaš
Stanko Bubalo, nogometaš
Mario Bazina, nogometaš
Ivan Mikulić, pjevač
| « Doboj – Januar 17. 2009 | Posušje – Februar 07. 2009 » |
