Sanski Most
Sanski Most je grad i središte istoimene općine u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Nalazi se na rijeci Sani u regionu Bosanske Krajine između Prijedora i Ključa. Sanski Most administrativno pripada Unsko-sanskom kantonu Federacije Bosne i Hercegovine.
S obzirom na povoljan geografski položaj i klimu, područje sanske općine bilo je naseljeno i u predhistoriji i vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve. Na to upućuju brojna nalazišta - gradine kako ih narod naziva. Ispitivanjem ovog terena utvrdjeno je 18 predhistorijskih lokaliteta, 19 iz doba rimske dominacije, a iz srednjeg vijeka 20 lokaliteta što pokazuje da je ovo područje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Izvanredni nalazi keramike, kostiju, željezni i bronzani objekti, nakit, noževi, pinceta, željezni kopljeni šiljci, ostaci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoče da je područje Sanskog Mosta u periodu od VI stoljeća p.n. e. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i antički izvori. Prema istraživanjima i do sada utvrdjenim naučnim činjenicama, Mezeji su bili moćno i snažno pleme sa utvrdjenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a nalazio se na rijeci Sani. Vidljivi ostaci materijalne kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa stećcima. Oko 820 godine spominje se malo naselje po imenu Mren tj. luka Mren. Iz toga naselja se razvio grad po imenu Sanski Most ali taj razvoj je sporo tekao. Župa Sana prostirala se oko srednjeg i donjeg područja rijeke Sane sve do njenog utoka u Unu. Značajan srednjovjekovni grad na području sanske općine je grad Kamengrad. Pripadao je župi Sana, a bio je u vlasti knezova Babonića Blagajskih, čije je sjedište bilo u gradu Blagaju, desetak kilometara od ušća Sane u Unu. Vjerovatno su ga i sagradili knezovi Blagajski. O ranom srednjem vijeku pa sve do 13. vijeka, o ovom kao i o ostalim okolnim područjima, nema nikakvih tragova, što ne znači da ona nisu bila naseljena.
Najstariji do sada pronađeni dokument koji govori o ovim krajevima je Listina Bele IV od 20. jula 1244. godine. U tom dokumentu, uz Usoru i Soli, spominju se za vladavine Matije Ninoslava i župe: sanska, dubička, mrenska i vrbaška, koje čine Donje krajeve. Dosadašnji radovi historičara, putopisaca i drugih, a na osnovu pronađenih i djelomično publiciranih dokumenata, ukazuju na to da je ovo područje, najprije kratko vrijeme, pripadalo Hrvatskoj, a potom srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Prema jednom dokumentu od 30. marta 1304. godine stanovništvo u “Donjim krajima” je bilo patarenske vjeroispovijesti, zbog čega je došlo do sukoba između bosanskog Bana Mladena (katolika) i Knezova Hrvatinića (patarena). Uporedjujuci objavljena dokumenta dolazimo do zaključka da se naselje koje je danas izraslo u grad Sanski Most, u srednjem vijeku zvao Sana, u Osmanskom periodu ili bolje rečeno u periodu od XVII do XIX stoljeća nazivao Vakuf ili Kulen Vakuf, da bi iza austro-ugarske okupacije sasvim preovladao naziv Sanski Most. U borbama ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda protiv bosanske i hrvatske vlastele župa Sana je došla u ruke Kralja Sigismunda. On ju je 1413. godine oduzeo od vojvode Hrvoja i poklonio knezovima Blagajskim. Zato je vojvoda Hrvoje 1415. godine nastavio borbu protiv Sigismunda zajedno sa Turcima.
Nakon mnogih bitaka i promjene vladara sanska oblast od 1499. godine pripada pod upravu Osmanlija, a Kamengrad je jedno od njihovih glavnih uporišta. Historija sanskog područja u prva tri vijeka turske vladavine je veoma malo istražena. Ono što je poznato, vezano je isključivo za tvrđavu i naselje Kamengrad, a nešto kasnije i tvrđavu i naselje Stari Majdan. Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao i sjedište istoimene nahije, koja je obuhvatala i dio nekadašnje sanske župe. Kao kadiluk Kamengrad je osnovan između 1562 i 1574, kad je bio u sastavu Bosanskog sandžaka. Što se tiče teritorijalnog opsega Kamengrada kao kadiluka u najranije doba zna se da su mu, pored Kamengradske, pripadale još i nahije Sana ili Ključ, Sanica i Bilaj-Blagaj. Na teritoriji ovog kadiluka spominju se gradovi: Kamengrad, Pećigrad, Mala i Velika Kladuša, Šturlić, Podzvizd, Vranograč, Todornovi, Bužim, Stijena, Stari Majdan, Jezerski, Krupa, Otoka, Sanski Most i Cazin. Turci su u pograničnim područjima gradili utvrđenja od drveta, koja su zvali palanke. Na ovom području postoje dva naselja koja su se razvila iz palanke: Lušci Palanka i Tominska Palanka.
Dolaskom na ove prostore Austro-Ugarska je provela i novu administrativnu podjelu na kotare i okruge medju kojima je i kotar Sanski Most. U toku prvog svjetskog rata 1914-1918. godine Austro-Ugarska je mobilisala veliki broj ljudi iz Bosne i Hercegovine, i poslala ih na bojište prma Italiji, Srbiji i Rusiji. Kako je rat odmicao Austro-Ugarska je sa svojim saveznicima trpjela sve veće gubitke, te je na sanskom području 1917/18. godine bilo jako puno dezertera. Nakon poraza na balkanskom, a potom i italijanskom frontu, došlo je do pada Austro-Ugarske, te stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Za vrijeme postojanja Kraljevine SHS od 1. decembra 1918. godine, odnosno Kraljevine Jugoslavije od 6. januara 1929. godine Sanski Most je bio središte sreza. Od 1929. do 1941. godine srez Sanski Most je u sastavu vrbaske banovine.
U toku II svjetskog rata na ovim područjima došlo je do masovnijeg odziva stanovništva koje je stalo u odbranu zemlje. Od značajnijih događaja izdvajamo Drugo zasjedanje ZAVNOBIH- a u Sanskom Mostu (30.6.-2.7.1944. godine ). Prema statističkim podatcima na području općine Sanski Most u toku II Svjetskog rata bilo je 3605 žrtava.
Po završetku II svjetskog rata krenulo se u obnovu porušenog grada, te u jednom članku Enciklopedije Jugoslavije iz 1968. godine stoji zapisano: “Sanski Most, varoš i središte općine u srezu Banja Luka. Leži na 158 m nadmorske visine. Ima pilanu, građevinsko i električno preduzeće, tvornicu panel ploča, ciglanu, rudnik uglja u Kamengradu, te stovarište duhana. Kroz Sanski Most prolazi uskotračna pruga Prijedor-Drvar-Lička Kaldrma”.
Uoči agresije na BiH 1992. godine jednonacionalni sastav komande brigade i komandi bataljona Šeste sanske brigade najrječitije govori u prilog činjenici da se bivsa JNA otvoreno stavila na stranu srpskog naroda. Neposredno uoči udara i zauzimanja vitalnih objekata u Sanskom Mostu 20. aprila 1992. godine SDS i komanda Šeste sanske brigade sproveli su široku i snažnu propagandnu kampanju sa ciljem ukazivanja domaćoj i medjunarodnoj javnosti da su Bošnjaci ti koji su se pripremili i otpočeli sa oružanim sukobima. Kompletan sastav brigade i policijskih snaga angažiran je 25.5.1992. godine s ciljem totalne okupacije područja općine Sanski Most. Izvedena je sveobuhvatna vojna akcija čisćenja terena i likvidiranja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
U Augustu/Septembru 1995 vodjene su borbe za Sanski Most. Jedinice Armije BiH na čelu sa Gen. Dudakovićem i Gen. Alagićem uspjele su poraziti neprijatelja i osloboditi Sanski Most. Sanski Most je najveća čaršija koju je oslobodila Armija BiH, a ujedno jedan od najvećih uspjeha postignut kroz četiri godine rata.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Sanski Most imala je 60.307 stanovnika, raspoređenih u 75 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najveći dio općine Sanski Most ušao je u sastav Federacije BiH.
Prema istom popisu, sam grad Sanski Most je imao 17.144 stanovnika, od čega:
Srba - 46%,
Bošnjaka - 42%,
Hrvata - 4%,
Jugoslavena - 5%, i
ostalih - 3%.
Pozivni telefonski broj Sanskog Mosta je 37 uz 387 za BiH.
Poštanski broj Sanskog Mosta je 79,260
Sanski Most 2
Općina Sanski Most smještena je u srednjem toku rijeke Sane sa osloncem na planinu Grmeč na zapadu i planine Mulež i Behremaginicu na istoku, sa brojnim planinskim vrhovima koji prelaze 1000 metara nadmorske visine: Crni Vrh (1377 m ), Trovrh (1363 m ) i Suhopoljski Vrh (1249 m ). Područje Sanskog Mosta bogato je vodotokovima. Ima rijeku Sanu i osam rječica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraćih ponornica. Na sanskom području ima nekoliko jakih kraških vrela koja su istovremeno i izvori rječica; Saničko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo Zdene. U selu Ilidža, podno planine Mulež, nalazi se jači izvor radioaktivne sumporne vode sa značajnim ljekovitim svojstvima. Na ovom području ima i nekoliko većih pećina među kojima su Hrustovačka i Dabarska pećina. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo područje je pod uticajem srednjoevropske klime.
Sanski Most je grad koji je veoma bogat kulturnim zbivanjima. Manifestacija “Ljeto na Sani” organizuje se u julu mjesecu. Obogaćuju je mnoge aktivnosti kao što su: Razne izložbe slika, konjičke utrke, tradicionalni skokovi sa mosta kao i takmičenje u vožnji bicikla i takmičenje u ribarstvu.
U sklopu Doma mladih u Sanskom Mostu djeluje Sekcija gitare, synthetisera i bubnjeva, zatim Likovna, Dramska i Novinarska sekcija, a aktivne su i Šahovska, Stono-teniska i Košarkaška sekcija.
Ono što karakteriše privrednu teritoriju Sanskog Mosta je veoma povoljan geoprometni položaj, vode koje imaju značajan potencijal za višenamjensko korištenje, zemljište, šume i mineralne sirovine, kao značajna osnova za proizvodnju, prirodne ljepote i pogodnosti za turizam, klima koja je povoljna za razvoj mnogih djelatnosti… Fenomen ovog područja je devet rijeka, medju kojima izrazito lijepa Sana, jedna od “krajiških ljepotica”. Ona čini izuzetnu pejzažnu vrijednost, uljepšana poznatim vodoskocima i brzacima. Medju mnogobrojne prirodne ljepote spadaju i zastićeni spomenici prirode: vrela rijeke Sane, izvori rijeke Dabar i Zdene, vodopad Blihe “Blihski skok”, pećina Hrustovača i Dabarska pećina. Osnovni hidroenergetski potencijal cijelog USK-a predstavlja sliv Una-Sana. Postojeći vodotoci ovih rijeka raspolažu ukupnim padom od 1173 m i velikom energijom, koja bi se mogla realizirati izgradnjom hidroelektrana, tako da je projektima ulaganja u Sanskom Mostu predvidjena izgradnja nekoliko minihidroelektrana. I sanska privreda je kao i ukupna privreda BiH u tranziciji. Višegodišnja agresija i ratna razaranja doveli su i sansku privredu u izuzetno težak položaj. Ovo područje po svom geološkom sastavu predstavlja značajnu i perspektivnu bazu prirodnih mineralnih sirovina za razvoj rudarstva, energetike i industrije. U predratnom periodu intenzivirana je eksploatacija rudnog bogastva: uglja na području Kamengrada, boksita, proizvodnja opekarskih proizvoda. Dosadašnji razvoj ovih kapaciteta baziran je na nedovoljno izvršenim istražnim radovima. Optimalno rješenje koje je planirano u okviru ulaganja u USK je izgradnja TE u Kamengradu koja bi riješila snabdijevanje električnom energijom i toplifikaciju grada. Na ovom području otkrivena su i značajna ležišta gline i kvarcnog pijeska. Ne treba zanemariti ni šumski fond ovog područja koji ima odlične razvojne šanse za drvnu industriju ne samo za USK, nego i cijelu BiH (proizvodnja ploča iverica). Šumarstvo i prerada drveta na ovom području imaju dosta dugu tradiciju. Mogućnosti ovog područja usmjerene su i na razvoj turizma kojeg treba favorizirati. Planine koje okružuju Sanski Most bogate su lovnom divljači, a rijeka Sana i njene pritoke predstavljaju pravi raj za ribolovce. Na ovom području pažnja se posvećuje razvoju poljoprivrede i stočarstva za što postoje razvojni projekti. Povoljan klimatski faktor predstavlja dobru osnovu za poljoprivrednu proizvodnju tako da bi sanska regija mogla dati značajan doprinos u proizvodnji hrane.
U općini Sanski Most se nalazi sedam osnovnih škola, te tri srednjoškolske ustanove i to: gimnazija Sanski Most, MSŠ Sanski Most, koje su smještene u srednjoškolskom centru, te srednja poljoprivredna škola Sanus Futurum.
Na kraju spomenimo poznate ličnosti Sanskog Mosta:
Amir Kazić Leo - pjevač
Amir Talić – novinar i kniževnik
Ismet Kurtović – pjevač
Kemal Malovčić - pjevač
| « Posušje – Februar 07. 2009 | Goražde – Februar 21. 2009 » |
