Doboj
Doboj je grad u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Leži na 146 m nadmorske visine, na lijevoj obali rijeke Bosne između ušća rijeka Usore i Spreče u Bosnu.
Rezultati arheološko - historijskih istraživanja, pokazuju postojanje jednog, inače vrlo rijetkog kontinuiteta ljudskog naseljavanja i življenja oko Doboja. Od najstarijih epoha prahistorije, u svakom vremenskom razdoblju, ovdje su živjeli ljudi. Na samom ušću Usore u Bosnu otkriveni su ostaci ljudskog staništa sa brojnim predmetima čija se starost procjenjuje na oko 35,000 godina. Tekovine koje je čovjek ovog područja ostavio, prenijele su se u novi kulturni stupanj neolit (mladje kameno doba) koje je značilo ogroman korak naprijed u razvitku društva. Novo razdoblje razvitka ovog kraja počinje rimskim osvajanjem i vladavinom.
Već su stari Rimljani bili svjesni strateške vrijednosti ovog prostora, pa su u 1. vijeku ovdje sagradili Kastrum, kulama zaštićeno vojničko utvrđenje na ušću Usore u rijeku Bosnu. Kraj njega je nikla Canabea, valjda najstarije naselje gradskog tipa na našem prostoru, a o bitisanju ljudi u ovim objektima do 19. vijeka je svjedočilo vojničko groblje, uništeno kasnijom gradnjom. Temelji Kastruma su očuvani do danas, a najveći dio kamenih zidina prenijet je u 13. vijeku radi podizanja tvrđave.
Slaveni su stigli između 7. i 9. vijeka, rušeći staro i gradeći svoje. Razorivši kasnoantičku Refugiju, krajem 9. vijeka primili su hrišćanstvo i podigli prvu crkvu, na lokaciji poznatoj kao Crkvina na Usori. Štiteći se od brojnih neprijatelja koji su neminovno putovali riječnim dolinama, novi stanovnici su prvo podigli utvrdu od pečene gline, koja je uglavnom uklonjena gradnjom nove, kamene tvrđave. U to vrijeme nastajala su i jezgra ruralnih naselja Kostajnica, desno od ušća Spreče, Pridol (Pridjel), pri dolu ispod masiva Ozrena, Malkovac (Miljkovac) iznikao preko puta većeg Velkovca. Kamena tvrđava, simbol Doboja, podignuta je u 13. vijeku, u vrijeme kada je župom Soli i Usora vladao srpski kralj Dragutin Nemanjić. Bilo je to i vrijeme kada je počelo formiranje varoške jezgre, sa gradskim trgom, crkvom, drvenim kućama i grobljem.
1415. godine, kada se Doboj prvi put pominje u pisanim dokumentima, su Osmanlije, uz pomoć bosanskih snaga potukli ugarsku vojsku koju je kralj Sigismund poslao dolinom rijeke Bosne da bi povratio izgubljeni uticaj u tim krajevima. Tom osmanskom pobjedom prekinut je ugarski uticaj u srednjovjekovnoj Bosni. Osmanlije su osvojili Doboj 1503. godine i držali su u njemu posadu, s kraćim prekidima, sve do 1835. Kada je poslije bitke kod Sente princ Eugen Savojski prodro u Bosnu sa oko 6,500 ljudi, posada Doboja mu se predala bez borbe 16. oktobra 1697. U austrijsko-osmanskom ratu, 1716.-18., poslije pada Bosanskog Broda, Dervente i Bosanske Gradiške, Austro-Ugari su uputili jedan odred prema Doboju koji je zauzeo i zapalio grad, ali tvrđavu koja je bila ojačana sa oko 1 000 vojnika nije mogao osvojiti. Početkom 18. vijeka, Osmanlije su osnovali dobojsku kapetaniju koja je obuhvatala grad i okolinu, a pripadala je tešanjskom kadiluku. Tokom XIX stoljeća Doboj se još spominje u vezi sa mnogobrojnim bunama Muslimana i raje, naročito u vezi sa početkom “Zmaja od Bosne” Husein kapetana Gradaščevića. Sa ovim dogadjajem Doboj ulazi u predvečerje Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Austro-ugarske okupacione trupe, koje su nadirale u pravcu Doboja, naišle su na neočekivani spontani otpor naroda.
Dolazak Austrougarske znači vladavinu novog, evropskog okupatora sa konceptima modernog privređivanja i ciljem intenzivne eksploatacije prirodnih bogatstava. Drumovi su pokriveni kamenom tucanikom, a dobojska varoš je krenula u dolinu. Sinagoga u njoj je podignuta 1871. godine, a 1882. sagrađena je pravoslavna crkva na Popovom brdu. Stigla je željeznica, sagrađena nova stanica i oko nje gradski trg. Na Usori je niklo industrijsko naselje, 1892. sagrađena je prva fabrika šećera, a 1910. godine sagrađena i katolička crkva Srca Isusovog.
Austrougarska monarhija odlazi nakon 1. svjetskog rata i krvavog traga logora kroz koji je prošlo oko 45,000 interniraca, uglavnom žena, djece i staraca iz Podrinja, Hercegovine, Srbije i Crne Gore, od koji je 10,000 zauvijek ostalo ovdje. Kroz logor je prošao i nobelovac Ivo Andrić. Nova država se trudi da prati savremene tokove, pa 1922. varoš dobija vodovod, a 1925. električnu rasvjetu. Rast i razvoj grada doveli su do toga da je 1933. postao i zvanično sjedište sreza. 1940. završen je i betonski most preko rijeke Bosne kod ušća Spreče, ali je on prvo oštećen savezničkim bombama, a Nijemci ga prilikom povlačenja 1945. ruše.
Oružane borbe u Drugom svjetskom ratu oko Doboja su počele 23. augusta 1941. Godine napadom ustanika na Doboj, Gračanicu, Maglaj i više drugih manjih uporišta. Oslobođen je veći dio grada i izvršena jedna od najvećih diverzija toga vremena u Evropi. Dignuto je u zrak oko 150 vagona sa municijom koja je bila pripremljena za transport na istočni front. Kao odgovor okupatora je uslijedila “Operacija Ozren”. Doboj je bio izuzetno važan Nijemcima a posebno u završnim operacijama aprila 1945. pri povlačenju dijelova grupe armija E dolinom rijeke Bosne prema Bosanskom Brodu. Doboj je konačno oslobođen u zoru 17. aprila 1945. godine kada su se Nijemci povukli iz grada, a u isti ušle jedinice partizana. Dobojska opstina je dala revoluciji pet narodnih heroja Ismeta Kapetanovića, Miloša Kupresa, Josipa Jovanovića, Simu Lukića i Refika Bešlagića.
4. augusta 1991. godine u Doboju je održan miting za mir na kome je prisustvovalo oko 10.000 ljudi. Miting je održan u Parku narodnih heroja i prestavljao je simboličan pokušaj građana Doboja da se odupru nadirućem nacionalizmu. Medjutim, SDS je početkom maja 1992. godine u Doboju po uzoru na druge općine u BiH formirao Krizni štab i pruzeo vlast. Bošnjaci i Hrvati su protjerani iz svojih sela i grada 1992. godine.
Protjerano je ukupno 61,000 ljudi, uključujući 40,000 Bošnjaka i 13,000 Hrvata. Ukupan bilans poginulih i nestalih osoba je 2,201 ubijenih, i 110 nestalih.
Uporedo stim, razoreni su mnogobrojni muslimanski i katolički vjerski objekti.
Doboj je jedan od rijetkih gradova za koje se može reći da je povratak izbjeglica uspješno proveden. Grad je tako uspio da zadrži svoj prijeratni multietnički karakter u mjeri koliko je to bilo moguće. Vratilo se oko 10 000 prijeratnih stanovnika koji su bili prinuđeni da napuste svoje domove. Rekonstruišu se vjerski objekti.
Situacija je daleko od idealne, ali napredak je vidan na svakom koraku.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Doboj imala je 102.549 stanovnika, raspoređenih u 72 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Doboj ušao je u sastav manjeg entiteta.
Prema istom popisu, sam grad Doboj je imao 27.498 stanovnika, od čega:
Bošnjaka - 41%,
Srba - 29%,
Hrvata - 10%,
Jugoslavena - 16%, i
Ostalih - 4%.
Pozivni telefonski broj Doboja je 53 uz 387 za BiH
Poštanski broj Doboja je 74,000.
Doboj 2
Na prostoru oko ušća rijeka Usore i Spreče u Bosnu, širokoj geografskoj zoni pobrđa preko koga se Balkan preliva u Panoniju, mjestu koje su istoričari često nazivali VRATA BOSNE, nastao je grad Doboj. Iako je u istorijskim spisima pominjan tek u 15. vijeku, činjenice i arheološki nalazi govore da je čovjek ovdje živio i gradio nastambe u svim epohama praistorije, a aluvijalna ploča proširene doline rijeke Bosne je izvorna, najstarija aglomeracija varoši. Geostrateški značaj mjesta uslovio je njegovo dalje postojanje i postepeni razvoj u ono što se danas naziva grad. Njegovo mukotrpno nastajanje na prirodnom komunikacionom čvorištu trajalo je više od šest vijekova, a nezamjenjljiva potreba postojanja baš na tom mjestu bila je usud, sreća i patnja. Doboj ima izuzetno povoljan geografski položaj, a tu se prije svega misli na komunikacijski značaj. Naime, duž prostranih riječnih tokova Bosne, Usore i Spreče razvio se, kako drumski tako i željeznički saobraćaj, dobijajući svoj puni smisao na mikroplanu, tj. ostvarujući povezanost dvaju makroregija (srednjevropska i mediteranska), a time i osnove za nastajanje i razvoj ostalih grana privrede.
U geomorfološkom smislu, na ovom prostoru se smjenjuju različiti oblici. Sjeverni dio općine Doboj karakterišu brežuljkasti tereni, koji se blago spuštaju u ravničarske prostore (riječne doline) sa aluvijalnim zaravnima, dok ka jugu ovi brežuljkasti tereni postaju viši, oslanjajući se na planinske masive sa juga.
Sa hidrološkog aspekta prostor općine Doboj se može označiti kao relativno bogat. Njegovu osnovu čine tok rijeke Bosne i slivovi Usore i Spreče, kao i tok rijeke Ukrine koja čini sjeveroistočnu granicu opštine Doboj sa svojim pritokama, rijekom Ilovom na sjeverom dijelu Krnjinskog područja i rijekom Radnjom na južnom dijelu.
Na klimatske uslove koji vladaju na ovim prostorima, prema prethodnim konstatacijama, najviše utiče sjeverni peripanonski dio, koji pripada umjereno – kontinentalnom panonskom pojasu, a to znači da su ljeta topla a zime umjereno hladne.
Padavine su uglavnom raspoređene, a najintezivnije su u periodu maj – juni, kada su i najpoterbnije poljoprivrednim kulturama. Prosječno ostvarena količina padavina kreće se od 1000 – 1100 mm / m2.
Doboj je grad razvijene metalne, tekstilne, hemijske i prehrambene industrije, zatim saobraćaja, poljoprivrede, građevinarstva i trgovine.
Doboj je najveći željeznički čvor u BiH, i jedan od najvećih na Balkanu.
Doboj je i pravi sajamski grad. Međunarodni sajam male privrede DOBOJEXPO okuplja veliki broj domaćih i stranih privrednika, što doprinosi uspostavljanju direktnih veza između lokalnog, regionalnog, republičkog i međunarodnog tržišta.
Trenutno je dobojski kraj jedan od najaktivnijih po pitanju investicija u BiH. U blizini rudnika u Stanarima gradi se TE Stanari snage 420 MW. Projekat TE Stanari predstavlja jednu od glavnih investicija u energetskom sektoru Bosne i Hercegovine.
Termoelektrana Stanari, kao najsavremenija elektrana, će proizvoditi oko 25% ukupne sadašnje proizvodnje električne energije u Bosni i Hercegovini i koristiti 2,8 miliona tona lignita godišnje iz obližnjeg Rudnika Stanari.
TE Stanari će biti prvi proizvodni kapacitet ove vrste u Bosni i Hercegovini koji će biti u skladu sa važećim propisima Evropske unije o zaštiti životne sredine.
Namjeru da postane pored komunikacionog i energetski centar Doboj je potvrdio izgradnjom 7 mini hidroelektrana na rijeci Bosni.
Od prirodnih bogatstava tu je Rudnik lignita u Stanarima sa površinskim kopom Raškovac. Ugalj ima značajan procenat vlage, ali veoma malo sumpora, što mu daje poseban kvalitet.
Područje Doboj – Maglaj – Teslić je utvrđeno kao perspektivno područje za nalaženje značajnih količina termalnih voda, čija se temperatura kreće do 80 C. Za sada organizovane eksploatacije ovih bogatstava nema a nema ni njihove zaštite.
Ugljiko – kisele termomineralne vode u vidu izvora postoje u sprečanskoj rasjednoj zoni na lokalitetu Boljanića, sa izdašnošu od 10 l/sec, a prisutne su i u dijelu zapadnog Ozrena (prostor naselja Rječica).
Ležišta bentonita se nalaze u ležištu uglja „Stanari“ kao međuslojna glina. Povoljnost ovog ležišta je što se nalazi na pruzi Doboj – Banja Luka.
Trenutno u Doboju postoji 5 osnovnih škola i 10 srednjih škola. Doboj je i univerzitetski grad. Trenutno postoje ove visokoškolske ustanove:
Fakultet za menadžment, Pravni fakultet, Filološki fakultet - odsjek engleski jezik, Fakultet za informacione tehnologije, Faklutet za grafiku i dizajn, Saobraćajno-tehnički fakultet.
Međunarodni rukometni TV turnir šampiona ušao je u petu deceniju postojanja. Ova sportska manifestacija je od male lokalne smotre rukometa izrasla u jednu od najkvalitetnijih i najcjenjenijih rukometnih priredbi ove vrste u svijetu.
Sportski timovi Doboja su:
Fudbalski i Rukometni klub Sloga.
Spomenimo na kraju i poznate ličnosti Doboja:
Aleksandar Đurić, kajakaš
Nenad Marković, košarkaš
Branislav Višt, slikar
Igor Vukojević, pjevač
Đoko Lavrnić, rukometaš
Ilija Krajinović, kajakaš
Fahrudin Omerović, fudbalski golman
Muhamed Konjić, fudbaler
Izet Sarajlić, pjesnik
Vedran Ćorluka, nogometaš
Vladimir Tica, košarkaš
Drago Handanović, vajar
Silvana Armenulić, pjevačica
| « Brčko – Januar 03. 2009 | Široki Brijeg – Januar 24. 2009 » |
