Copyright ©2005-2010 BH Radio Phoenix, LLC. All rights reserved.

Aleksa Šantić - Februar 16. 2008



Aleksa Šantić

Redovna rubrika “Iz Kulturne Baštine BiH” posvećena je Aleksi Šantiću - velikom imenu bosansko-hercegovackog pjesnistva.

2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizljecive bolesti, tuberkuloze umro je Aleksa Santic - velikan bosanskohercegovackog pjesnistva.

Aleksa Šantic rodjen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veci dio svog života.

Šantic je bio je jedan od osnivaca kulturnog lista “Zora” kao i predsjednik Srpskog Pjevackog Društva “Gusle”.

Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Corovicem, Osmanom DJikicem,…

Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke.

Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašci, behara, hamama, šedrvana…

Djevojke koje se u njima pojavljuju su okicene djerdanima,

bajne su i izazovne,

ali ipak skrivene ljepote.

Poslusajmo pjesmu Alekse Santica:

BONA NAJLO…

Bona Najlo, deder, kapidžik otvori,

Dženabetu jedan, više me ne mori!

U našem adetu nigda bilo nije,

Da se komšinica od komšije krije.

Kao da sam, asli, Moskov ili Švaba,

O veremu mome ne vodiš esaba,

No, cim tebi dodjem, bježiš put hajata

I, kao šeitan, zamandališ vrata,

A nije ti žao što ovako džaba

Bol bolujem, evo, od kako je saba’.

Zar ni zehre nisam po tvom tabijatu,

Kada više voliš Šerifu Indatu?

Zar od njega nisam ferkliji u svemu?

Ma, kontali njega u prvu ulemu,

Nicijem se s njime mijenjao ne bi’,

Ni po soju svome, niti po akrebi!

Ako mrziš moje harame i máne,

Što mi ceif dodje pa volim mehane,

A, reci mi, crkla, kako necu piti,

Kako necu, Najlo, u mehani biti,

Kad ni jednu drugu, u butum Islamu,

Zavolio nisam razma tebe samu?

A ti malo haješ za svoga akrama,

Ne primaš mu Boga, niti li selama.

Nemoj tako, Najlo; haram ti je, beli!

Ili misliš, bona, bicu ti hinleli?

Necu mog’ mi dina i moje mi Cabe!

Sjutra cu te zorom iskati od babe;

Pa nek’ budu svati kakvih bilo nije!

Neka zurne ciknu, neka bubanj bije,

A konjice lahke posjednu becari,

Na konjima sitni zveknu adidjari;

Nek’ se cuje, biva, butum po atáru,

Kakvi svati bjehu u šeher Mostaru!

Poslusajmo i opjevanu pjesmu Alekse Santica:

STO TE NEMA…

Kad na mlado poljsko cv’jece

Biser niže ponoc nijema,

Kroz grudi mi želja l’jece:

“Što te nema, što te nema?”

Kad mi sanak pokoj dade

I duša se miru sprema,

Kroz srce se glasak krade:

“Što te nema, što te nema?”

Vedri istok kad zarudi

U trepetu od alema,

I tad duša pjesmu budi:

“Što te nema, što te nema?”

I u casu bujne srece

I kad tuga uzdah sprema,

Moja ljubav pjesmu krece:

“Što te nema, što te nema”…

Postovani slusaoci, poslusajmo pjesmu Alekse Santica:

ŽELJA

Bože, kad jednom mine život ovi

I ti u slavi budeš onaj isti

Bog pravde vjecne, svega izvor cisti,

I tvojom voljom bude svijet novi,

O, tada mene u leptira stvori,

A žene divne nek su ruže mile,

I mome srcu vrelom tvoje sile

Podari ognja i raj mu otvori:

Sa jednog cvijeta da drugome hrlim,

Da pijem slasti i da silno grlim

Stvorove nage što ih sjaj obliva,

Pa ljubec tako dušom, srcem strasnim,

Neka izgorim na ružama krasnim

I nek mi puhor u njima pociva…

I na kraju danasnje rubrike “Iz kulturne Bastine BiH” poslusajmo pjesmu Alekse Santica:

O, NIKAD VIŠE…

O, nikad više, nikad moja ruka

Stisnuti nece tvoju ruku b’jelu, -

K’o tužni odjek tajanstvenog zvuka

Kidace jadi moju dušu c’jelu.

K’o sjetna tica, što u krugu tavnu

Ledenih žica zarobljena stoji,

Snivacu i ja o blaženstvu davnu

O slatkom raju poljubaca tvoji’.

Ja sam k’o stablo, kome vjetar hudi,

Raznese lišce u daleke strane,

K’o vjecni sužanj, koji zalud žudi

Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noci, kad sveštenim mirom

Prel’jece sanak necujno i blago,

Besvjesno lutam na grudima s lirom,

I zv’jezdam’ šapcem tvoje ime drago…

Ja suzam’ kvasim tvoju sliku bajnu

I gledam osm’jeh, što s usana l’jece,

Al’ zaman suze, nikad prošlost sjajnu,

Nikad mi tebe darovati nece…

Oh, nikad više, nikad moja ruka

Stisnuti nece tvoju ruku b’jelu, -

K’o tužni odjek tajanstvenog zvuka

Kidace boli moju dušu c’jelu.

Zahvaljujemo se sponzoru rubrike “Iz Kulturne Baštine BiH” gospođi Bahri Turulji.



Srodni unosi:


Ostavi Komentar

 

XHTML: Možete koristiti ove elemente: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>




WordPress personal publishing platform | original design and code by: sanela and senad


loaded in 0.813 seconds