Prijedor
Prijedor je grad i središte općine u sjeverozapadnom dijelu BiH, na obalama rijeke Sane i Gomjenice, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju. Prema istom popisu, sam grad Prijedor imao je ukupno 34.635 stanovnika, od čega:
Srba - 40%,
Bošnjaka - 39%,
Hrvata - 5%,
Jugoslavena - 12% i
ostalih - 4%.
Pozivni telefonski broj Prijedora je 52 uz 387 za BiH
Poštanski broj je 79000.
Područje gdje se danas nalazi grad Prijedor kao i čitava dolina Sane je zbog svoje klime i plodnosti, u prošlosti oduvijek bilo primamljivo za sve osvajače koji su prolazili kao i za sve narode koji su u stalnim pomjeranjima tražili najpogodnije mjesto za naseljavanje. To nam govore mnogobrojni predmeti nadjeni na arheoloskim iskopinama u i oko Prijedora. Ti tragovi su naročito brojni na lijevoj obali Sane u području današnjih bošnjackih sela Zecovi i Hambarine. Ovo područje jedno vrijeme je pripadao Bosni, pa hrvatskim banovinama, pa Madžarima, u to doba najjačoj drzavi da bi se za Kralja Tvrtka I stanje stabilizovalo i od tada čitav ovaj dio pripada Bosni što je i sada slučaj. Svim tim velikim previranjima je uzrok bilo veliko rudno bogatstvo ovih krajeva kao i veoma plodna zemlja. U okolini Ljubije pronađeni su brojni spomenici iz rimskog doba koji svjedoče o naseobinama iz tih vremena i proizvodnji gvožđa, kao i podaci da se gvozdena ruda sa prijedorskih kopova, pretopljena u topionicama, koristila za kovanje oružja rimskih legionara. Vjeruje se da je ime dobio od riječi “pridor” ili “prodor”.
Prema narodnom predanju, Sana je nekada tekla nešto južnije, ispod samih brda, tokom vremena promijenila je tok, “pridrijela” ili “prodrla” u polje nešto sjevernije i taj teren nazvan je Pridor ili Prodor. Grad je nikao na malom ostrvu sanskog rukavca koji opasivaše rijeka Sana i jendek (Berek-Zabljak), kanal koji ljudska ruka iskopa na močvarnom tlu, koji i danas okružuje prijedorski Stari Grad.
Prijedor se, prvi put u dokumentima, pominje krajem 17. vijeka, u pismima grofa Adama Baćanija za vrijeme tzv. Bečkog rata (1683-1699), rata Osmanlijskog carstva i Austro-Ugarske. Tada je na mjestu današnjeg Prijedora bilo 50 drvenih kućica i mjesto je bilo mnogo manje od susjednog Kozarca, udaljenog 12 km na putu prema Banja Luci.
Godine 1717. počinje reorganizacija Prijedora, a 1739. je utemeljen kao jedan od mladjih gradova u Bosni. Nakon sto su Osmanlije izgubile Slavoniju i Liku u ratu sa Austro-Ugarskom, počinje njegov uspon i ekonomski razvoj. Veoma brzo Prijedor je postao značajan trgovačko-zanatski centar zahvaljujući i prvoj željezničkoj pruzi Bosanski Novi - Banja Luka izgrađenoj 1873. godine.
Novija historija Prijedora pocinje sa okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske -Monarhije 1878. godine i povlačenjem Turske sa ovih prostora. Ta promjena i gubitak sigurnosti odlaskom Turaka bio je razlog za iseljavanje mnogih familija u Tursku što je dovelo do velike promjene u demografskoj strukturi stanovništva ovdašnjeg kraja.
Epidemije kuge i kolere nisu zaobišle ni Prijedor, kao ni veliki požar (1882. godine.) u kojem je grad gotovo potpuno izgorio, pa su austro-ugarske vlasti 1901. godine donijele prvi urbanistički plan po kojem je Prijedor izgrađen kao savremeno naselje. Narodne bune, ustanci i stradanja stanovnika Potkozarja sastavni su dio novije istorije.
Iz doba bivše Jugoslavije nema baš puno podataka o značajnijim dogadjajima prije 1942. U i oko Prijedora 1942. god. se odigrala jedna od najkrvavijih bitaka u II Svjetskom Ratu tj. II ofanziva - Kozara koja je dovela do velikog stradanja stanovništva. Za vrijeme tog rata grad Prijedor biva 3 puta zauziman od strane partizana i ponovo osvajan od Nijemaca i Ustaša.
Dan grada Prijedora je 16. maj, što je bio dan prvog oslobodjenja od Nijemaca u II Svjetskom Ratu.
Velika razaranja grad je doživio pred sam kraj rata, koja su nastala kao rezultat neselektiranog bombardovanja od strane Amerikanaca u završnim operacijama rata.
Za vrijeme agresije na BiH od 1992. do 1995. godine Prijedor je nakon Srebrenice i Sarajeva mjesto najvećeg masovnog zločina nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.
U prijedorskoj općini do sada je otkriveno preko 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno oko 2000 tijela, od kojih je oko 500 identifikovano.
Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je oko 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora.
PRIJEDOR 2
Opština Prijedor je smještena između planine Kozare, na sjeveru, i Majdanskih planina, na jugu. Planina Kozara pregrađuje prijedorsku kotlinu od posavske doline i dna panonskog bazena.
Prijedor je udaljen od Zagreba 110 km, a od Banja Luke 45 km, tako da se nalazi na raskršću važnih trgovačkih puteva, što njegov položaj čini pogodnim za brži, kako ekonomski razvoj, tako i prosperitet u svakom drugom pogledu.
Priroda je bila blagonaklona prema stanovnicima Prijedora pa tako sa jedne strane grad leži na obalama ljepotice Sane. Legenda kaže da su joj ime dali Rimljani, nazvavši je tako zbog njenog ljekovitog dejstva (sanus - zdravlje). Uz Unu i Neretvu smatra se jednom od najljepših rijeka u našoj zemlji. Duga je 146 km, sa površinom sliva od 3370 km².
Sana nastaje od četiri jaka kraška vrela nedaleko od Šipova, protiče kroz Sansku i Prijedorsku kotlinu, odnosno gradove Sanski Most i Prijedor, gdje prima Gomjenicu, mijenja sjeverni pravac oticanja, zbog udara od padine planine Kozare, okreće prema zapadu, obilazi Majdansku planinu, te uvire kod Bosanskog Novog u rijeku Unu.
Izvorišni krak rijeke Sane je Sanica, a pritoke: Gomjenica, Puharska, Miloševica, Svetinja, Ciganuša, LJubijska rijeka i njihove pritoke.
Sa druge strane, tu je pitoma planina Kozara, simbol velikog stradanja stanovnika Potkozarja u Drugom svjetskom ratu, ali i sinonim herojstva, antifašizma i slobode.
Centralni dio Kozare je 1967.godine proglašen Nacionalnim parkom sa površinom od 3.495 hektara.
Kozara, je dinarska planina duga 75 km sa najvišim vrhovima Lisina 978 m i Rudine 920 m.
Klima je umjereno kontinentalna sa godišnjom količinom padavina od 979 lit/m2.
Opština Prijedor je tradicionalno industrijska sredina koja je svoj razvoj ekonomski razvoj bazirala na iskorištavanju prirodnih resursa.
Značajan mineralno-sirovinski kompleks, rezerve drvne mase, kao i plodno zemljište, omogućili su razvoj rudarstva, drvne industrije, metalne industrije, tekstilne industrije i poljoprivrede. Period agresije na BiH i privredne tranzicije negativno je uticao na ekonomiju Prijedora rezultirajući smanjenjem broja poslovnih subjekata i povećanjem broja nezaposlenih.
Najveći broj zaposlenih je u sektoru prerađivačke industrije, a zatim u trgovini, građevinarstvu i hotelima i restoranima.
Postepeno se kreće sa stranim investicijama u rudarskoj industriji (Multinacionalna kompanija Mittal steel) i drvnoj industriji (Italijanska kompanija Cora Group – Lipa drvo).
Pored uslužnog sektora i trgovine, koji broje najveći broj poslovnih subjekata, u privrednoj strukturi značajno su prisutni prerađivački kapaciteti u drvnoj, metalnoj, tekstilnoj i prehrambenoj industriji.
U prijeratnom Prijedoru, najveći poslodavac bila je fabrika papirnih proizvoda Celpak. Pogon u cjelini danas stoji na prodaji. Osim Celpaka na području opštine se nalazi i najveći rudnik željezne rude Evrope, Ljubija, čiji pogon i danas djelimično radi dok je proizvodnja opala na 17% prijeratne. Fabrika namještaja Javor iz sklopa prijeratnog Šipada je preuzeta u privatno vlasništvo.
Geografski položaj Prijedora i činjenica, da je smješten na obalama krajiške ljepotice Sane i u podnožju pitome i šumovite Kozare, otvaraju mogućnosti razvoja turizma.
Turistička manifestacija “Ljeto na Sani” svake godine privlači veliki broj mladih i svih onih koji ljetnje osvježenje nalaze u vodama Sane.
Muzej Kozare osnovan je 1953. godine, iako je još 1895. godine postojala muzejska zbirka u Prijedoru. Najstariji objekat muzeja bio je smješten u “Kapetanovom konaku”. Muzej se od 1983. godine nalazi u sadašnjem objektu i bavi se proučavanjem i očuvanjem kulturnog nasljeđa ovog kraja.
Prijedorsko amatersko pozorite osnovano je 1954. godine.
Biblioteka Ćirilo i Metodije raspolaže knjiznim fondom od oko 40.000 naslova.
Prvi oblici organizovanog obrazovnog procesa datiraju još iz 19. vijeka.
Tako je već 1834. godine Prijedor imao Srpsku osnovnu školu kao najstariju osnovnu školu u BiH, koja je kasnije (1898. godine) sa tzv. Komunalnom školom 1919. godine prerasla u Državnu školu.
Najznačajnija školska institucija, prijedorska Gimnazija osnovana je 1923. godine, a u periodu poslije II svjetskog rata postojala je i ženska zanatska škola.
Danas na području opštine radi 12 osnovnih i 6 srednjih škola sa oko 12.000 učenika, a tu su i osnovna i srednja muzička škola.
Prijedor odnedavno ima i visokoškolske ustanove, kao što su Viša medicinska i Viša poslovna škola, te Rudarsko-geološki odsjek Tehnološkog fakulteta iz Banja Luke.
| « Travnik – Oktobar 11. 2008 | Ljubuški – Oktobar 25. 2008 » |
Whats up. I absolutely required to firmly make a good swift comment and inform you recognize that in fact I've been focusing on your web publication for quite some time. Keep up the very extraordinary efforts and I'm going to be browsing back again quickly.
Lijepo, hvala što ste podjelili informacije s nama
Hi, need to admit brilliant site you have, i stumbled across it in Yahoo. Does you get much visitors?
Kako lijep post. Ja stvarno vole čitanje tih vrsta ili članke . Ja ne mogu čekati da vidite što drugi imaju za reći .
This is quite educational, thanks